M88vin

Nền tảng đa phương tiện game m88vin hàng đầu việt nam

You are not logged in.

#1 2020-08-19 09:25:46

PearlTUS
Member
From: Venezuela
Registered: 2020-08-11
Posts: 73
Website

Ako mijenjate anatomiju tijela

Pročitajte intervju sa slavnim Stelarcom

jednim od vodećih keynote  predavača na ovogodiÅ¡njem Digital Takeoveru, i doc.dr.sc.
Ivanom  Greguric autoricom knjige “Kibernetička bića u doba znanstvenog  humanizma”     Stelarc, performer i umjetnik svjetskog renomea koji je vjerojatno najpoznatiji po tome Å¡to je na vlastitoj ruci razvio treće uho.
Na svojem tijelu razvio je niz suspenzija, umetnuo svjetleću skulpturu u želudac, pomiče granice ljudskog tijela, istražuje alternativne anatomske arhitekture te preispituje utjelovljenje, djelovanje, identitet i postljudsko tijelo.
O svojim dostignućima i različitim, malo je reći ambicioznim, pothvatima govorit će na ovogodišnjem najvećem regionalnom digitalnom summitu & expo Digital Takeover.
Intervju je vodila poznata hrvatska znanstvenica, doc.
dr.
sc.

Ivana Greguric, docentica na Hrvatskim studijima

  koja se bavi različitim pitanjima znanstvenog interesa na području:  filozofske antropologije, filozofija tehnike, filozofije medija,  kibernetičke kulture, bioetike, posthumanizma i umjetne inteligencije.
Docentica je dotaknula i teme svoje nove knjige “Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma: Prolegomena za kiborgoetiku”.
U knjizi se problematiziraju teme kiborgizacije čovjeka  koja se provodi poboljÅ¡anjem i preoblikovanjem ljudskih umnih i  fizičkih sposobnosti i funkcija, postavljanje života na novu neljudsku  osnovu u kiborgiziranoj zajednici Å¡to otvara niz etičkih i ontologijskih  pitanja o čovjekovoj budućnosti – kako će ljudi  živjeti u kohabitaciji s kiborzima i robotima.
Hoće li se singularnost  ostvariti.
Je li besmrtnost na jedan način i moguća.
VaÅ¡e  je tijelo medij za vaÅ¡u performativnu umjetnost.
Kakav je osjećaj biti  predmetom umjetničkog stvaralaÅ¡tva u kojem pomoću tehnologije mijenjate  karakteristike svog materijalnog bića.
Uvijek sam zavidio  gimnastičarima i plesačima koji se koriste svojim tijelima kao  sredstvom kreativnosti.
Kao umjetniku-performeru uvijek su mi bile važne  fizičke posljedice mojih ideja.
Nisu tu u pitanju samo slike, nego i  radnje i iskustva.
A svoje ideje možete ostvariti samo putem svojih  postupaka.
Nije samo važno izraziti se kao umjetnik, već i izravno  doživjeti svoje ideje i na taj način postati sposoban smislenije  artikulirati te ideje.
No izvoÄ‘enje ekstremnih radnji otkriva sve  neadekvatnosti tijela.
Zapravo, doÄ‘ete do spoznaje da je tijelo jako  zastarjelo.

Stoga povezivanjem tehnologije (Treća ruka

The Third Hand), umetanjem tehnologije (TrbuÅ¡na skulptura, Stomach Sculpture), performansom s robotom sa Å¡est nogu koji se može kretati (Egzoskeleton, Exoskeleton) te kirurÅ¡kim konstruiranjem i uzgojem tkiva uha na svojoj ruci stvarate neočekivane mogućnosti performansa.     Poznati ste po eksperimentima  u kojima prodirete u vlastito tijelo, Å¡irite ga, razvlačite, čak i  vjeÅ¡ate izmeÄ‘u dviju točaka.
Å to ćete joÅ¡ raditi sa svojim tijelom u  budućnosti.
Nije stvar u tome Å¡to planiram raditi.
Ne  postoji budući nacrt za sve ekstremnije aktivnosti.
Radi se o tome da  jedan projekt vodi drugom.
Svojevrsna iteracija kojoj nije cilj  postizati sve uspjeÅ¡niji ishod, već da dovede do iznenaÄ‘ujućih i  kreativnih rezultata.
Konceptualni problem postoji kontinuirano i ideje  se realiziraju u različitim i odgovarajućim medijima, bilo da se  upotrebljava robotika, sustavi virtualne stvarnosti ili biotehnologija.

Moj trenutačni projekt zove se Reclining StickMan

a radi se o robotu  dugačkom 9 metara koji se pokreće pneumatskim gumenim miÅ¡ićima i kojemu  se može pristupiti na daljinu te upravljati njegovim pokretima putem  interneta.
Trenutačno je izložen u Umjetničkoj galeriji Južne Australije  kao dio Bijenala australske umjetnosti 2020.
Izvest ću dva petosatna  performansa s robotom pokrećući ga pneumatskim igraćim palicama.     Ako uzmemo u obzir grčki ideal ljepote, koje je vaÅ¡e miÅ¡ljenje o estetici poboljÅ¡anog kibernetičkog tijela u budućnosti.
Pa,  grčki ideal ljepote viÅ¡e se bavio povrÅ¡inskim i vanjskim izgledom.
Površinskim oblikovanjem muskulature ispod kože.
Kod poboljÅ¡anog  kibernetičkog tijela nije riječ samo o ugradnji tehnologije da bi se  promijenio izgled, već i o promjeni arhitekture tijela i stvaranju  neočekivanih sposobnosti.
Instrumenti povećavaju senzorne sposobnosti  tijela, računalni sustavi pojačavaju naÅ¡e kognitivne sposobnosti i,  naravno, izraÄ‘ujemo strojeve koji čine naÅ¡e kretnje preciznijima i  povećavaju brzinu tijela.  Klasična grčka skulptura uvijek je staložena, nikad nema pretjeranih  kretnji.
S druge strane, može se reći da tehnologija vrlo brzo napreduje  i postaje minijaturizirana u mikro i nanorazmjerima te se stoga može  pričvrstiti na tijelo i umetnuti u Å¡upljine i krvožilni sustav.
Tijelo  može imati viÅ¡e ruku, dodatne uÅ¡i te kretnje karakteristične za insekte i druge životinje pomoću robota sa Å¡est nogu.
S dodatnim senzornim instrumentima i računalnim sustavima koji  povećavanju njegove sposobnosti dohvata podataka i manipuliranja  podacima, tijelo postaje „poboljÅ¡ano”…        Postmoderni filozofi smatraju umjetnost posljednjom utvrdom nesvedivosti čovjeka na znanstvenu i tehničku osnovu.
VaÅ¡a performativna umjetnost  usmjerava vaÅ¡e tijelo u dijametralno suprotnom smjeru od očekivanja  postmoderne filozofije.
Å to mislite, kolike su Å¡anse da čovjek ostane  (ili ne ostane) ljudsko biće u onom smislu kako ga mi doživljavamo u  filozofskoj tradiciji.
Projekti i performansi  problematiziraju tijelo i čovjeka.
No u njima se ne radi o hrabrosti,  već o bioloÅ¡koj nemoći.
Stvara se anksioznost i ambivalentnost.
Možda  biti ljudsko biće znači da viÅ¡e uopće ne trebamo biti ljudska bića.
Kao  ljudska vrsta znatiželjni smo i inventivni, istražujemo, skupljamo  informacije i imamo sposobnost refleksije i kritičkoga razmiÅ¡ljanja.
Više nismo veliki čovjekoliki majmuni (hominidi).
Kad se dogodilo  dvonožno kretanje, dva su uda postala upravljači pokreta.
Počinjemo  graditi artefakte, instrumente i strojeve.
Tehnologija je odredila  putanju naÅ¡e civilizacije.
Istovremeno smo povijesni i tehnoloÅ¡ki  konstrukti.
OntoloÅ¡ki smo postali suvremene himere od mesa, metala i  koda.
Zašto nanositi bol i patnju vlastitom tijelu ugrađivanjem umjetnih tehnologija u njega ako je tijelo oslobođeno okova materijalnog blagostanja u virtualnoj stvarnosti.
Eh,  virtualna stvarnost samo je dodatni oblik funkcioniranja, a ne  alternativa onom postojećem.
I u trenutačnoj fazi realizacije radi se o  ograničenom i oslabljenom imerzivnom iskustvu.

Tijelo bi bilo liÅ¡eno  složenosti stvarnih iskustava kada bi bilo uronjeno samo u VR

Da ne  spominjemo fizički rizik teÅ¡kih radnji.

Ali VR se ne odnosi samo na  izbjegavanje rizika

već na 3D modeliranje i simulaciju kao dodatni  oblik otkrivanja i evaluacije svijeta.
Postojati na kinematičkoj razini i  u VR-u znači postojati u carstvu maÅ¡te u kojem postoji jedino  samoafirmacija.
Time je tijelo osuÄ‘eno na pasivnost i užitak.     Ako  prihvatimo transhumanistički stav o etičkoj odgovornosti svakog  pojedinca da donese odluku o vlastitom poboljÅ¡anju, gdje će to odvesti  čovječanstvo koje nije u stanju pružiti primarnu zdravstvenu zaÅ¡titu na  bioloÅ¡koj razini za veliku većinu stanovniÅ¡tva.
Pa, ako  barem svaki pojedinac preuzme odgovornost za bilo kakve promjene na svom  tijelu, to je mnogo povoljniji scenarij nego da to odreÄ‘uje neka  institucija ili vlada.
Trenutačni problem nije u slobodi ideja, već u  slobodi oblika, slobodi promjene arhitekture vaÅ¡eg tijela.
Ako mijenjate  anatomiju tijela, mijenjate i njegovu svjesnost i djelovanje u svijetu.
Zajednica koja podržava izmjene tijela najbolji je primjer tog  pristupa, iako se danas viÅ¡e bavi ukraÅ¡avanjem i izgledom.
No zajednica  Grinder bavi se hakiranjem tijela na zanimljivije načine i umetanjem  strujnog kruga ispod kože, dodajući tijelu jednostavne vjeÅ¡tine.         Slažete  li se da znanstveno i tehnoloÅ¡ko istraživanje granica ljudskog tijela i  uma nadmaÅ¡uje njegovu korisnost za potrebe proizvodne snage kapitala i  da to zapravo nije u interesu čovjeka ili čovječanstva.
Podvojenog sam miÅ¡ljenja oko toga…    Ako  je čovjek jedinstvo smrtnog tijela i besmrtne duÅ¡e, Å¡to se dogaÄ‘a s  duÅ¡om sa sve većim znanstvenim i tehnoloÅ¡kim usavrÅ¡avanjem tijela.
Hoćemo li stvoriti poboljšani kiborg bez duhovne dimenzije.
Koja je  posljednja granica poboljÅ¡anja.
Preispitao bih premisu  ovog pitanja.
Tijelo je samo tijelo.
Ima kožu, miÅ¡iće, organe, mozak i  odreÄ‘eni genetski repertoar sposobnosti.
Å to viÅ¡e performansa  to tijelo obavi, to sve manje i manje misli da ima vlastiti um ili  ikakav um u tradicionalnom metafizičkom smislu.
Riječ „duhovno” samo je  riječ koja opisuje suptilno i prilično jednostavno ponaÅ¡anje i vrlo  posebne sustave vjerovanja.
Tijelo je ono Å¡to jest zbog svog spola,  svoje druÅ¡tvene, političke i kulturne uvjetovanosti te instrumenata i  strojeva koji definiraju kako može proÅ¡iriti svoju svjesnost i  djelovanje u svijetu.
Tijelo je nedvojbeno smrtno, ali nema sebi  svojstvenu bit koja će nadživjeti njegovu sadaÅ¡nju smrt.
I ne mogu se  postići konačne vrste poboljÅ¡anja.
Pitanje je prihvaćamo li bioloÅ¡ki quo  i Heideggerovu ideju da postojanje postaje autentično samo smrću, Å¡to  je pomalo poetično, ali prožeto nostalgijom za bioloÅ¡kim.     Smatram  da je ljudska misao utjelovljena u živom tkivu svijeta kao njegova  aura.
Å to će se dogoditi s miÅ¡lju u znanstveno/tehnoloÅ¡ki poboljÅ¡anom  tijelu čovjeka-kiborga.
Misao sama po sebi nema smisla.
Ove se misli potvrđuju samo postupcima ovog tijela.
Umjetna  inteligencija, big data i dubinsko učenje (deep learning)  najvjerojatnije će generirati ideje koje izmiču dosegu sadaÅ¡njeg tijela u  ovom obliku, s ovim funkcijama, s ovih pet osjetila i s ovim mozgom  obujma 1400 ccm.
Misao je prolazna.
Ono Å¡to pretvara razmiÅ¡ljanje u  smisleno promiÅ¡ljanje i ispitivanje jest transkripcija i pohranjivanje u  različitim medijima.
Govor i pisanje omogućuju složeniji i  sofisticiraniji jezik pohranjivanja, dohvaćanja i razmiÅ¡ljanja.
Rezultat  tih tehnologija pamćenja dovodi do stvaranja filozofske misli.
Kiborzi i  roboti koji bežično pristupaju podacima koji se konstantno prenose  putem interneta potencijalno će djelovati na temelju većeg broja  informacija koje su uvijek dostupne, kojima se može uvijek pristupiti i  koje su meÄ‘usobno povezane s drugim kiborzima i robotima.     PoboljÅ¡ani  kiborzi kao transhumana bića, posebice roboti s umjetnom  superinteligencijom kao posthumana bića, neće imati ciljeve koje imaju  ljudi.
Ako čovjek preživi, postat će vrsta koja je na najnižoj razini  znanstvene i tehničke evolucije.
Slažete li se s tom tvrdnjom.
Možda.
Dakako, s računalnom snagom u kombinaciji s ubrzanim napretkom mobilnih  i vjeÅ¡tih robota, oni bi mogli raditi s većom preciznošću, brzinom,  snagom te se moći koordinirati s ostalim računalnim sustavima na mreži.
To je izazov za naša meka, ranjiva tijela i spor metabolizam.
NaÅ¡a se  tijela brzo umaraju i potreban im je oporavak u obliku sna izmeÄ‘u 6 i 8  sati dnevno.
S druge strane, s nanosenzorima i nanorobotima naÅ¡a bi  tijela mogla biti ponovno „naseljena” čime bi se povećala naÅ¡a  bakterijska i virusna populacija.
Drugim riječima, izgledat ćemo potpuno  isto i za 2000 godina, ali bit ćemo redizajnirani sve od razine atoma,  iznutra prema van, a sve to zahvaljujući tim umjetnim objektima,  nevidljivim ljudskom oku koji djeluju na nanorazinama tako da se njihova  prisutnost ne može osjetiti.     Kakva je vaÅ¡a vizija o poboljÅ¡anju ljudskog roda u budućnosti i tko će odlučivati​o tome.
Pa,  nisam baÅ¡ siguran da je riječ „poboljÅ¡ati” ili „unaprijediti” čovjeka  najbolji način da se to kaže.
Svakako ne bismo trebali prihvatiti  bioloÅ¡ki status quo i trebali bismo uzeti u obzir redizajn tijela.
Ali  to ne bi trebao biti eugenički pristup, već pojedinačno eksperimentiranje  s obzirom na rodna, osobna i druÅ¡tvena pitanja.
MeÄ‘utim, ono Å¡to se  dogaÄ‘a u praksi jest postupno prilagoÄ‘avanje, preinake i popravci  tijela.
Na primjer, 2011.
godine umjetno srce s dvije turbine ugraÄ‘eno  je u prsni koÅ¡ teÅ¡ko bolesnog pacijenta.
Ono Å¡to je zanimljivo kod tog  malog, robusnog i pouzdanog umjetnog srca jest da krv kroz njega  cirkulira bez prestanka, odnosno bez pulsiranja.
Tako da bi se u skoroj  budućnosti moglo dogoditi da naslonite glavu na prsa voljene osobe koja  normalno diÅ¡e, uzdiÅ¡e, govori, živi, ali srce joj ne kuca.
Prije  nekoliko godina roÄ‘eno je zdravo dijete iz doniranog embrija zamrznutog  prije 20-ak godina.
S obzirom na to da je vrlo izgledno da će se uskoro  zamrznuti embriji moći čuvati 50 godina, to bi značilo da bi se vaÅ¡  blizanac mogao roditi kad ste vi već na korak do smrti.
Ili da se rodite  dobrano nakon Å¡to vam premine majka.
DogaÄ‘a se da danas provodimo  desinkronizaciju svoje reprodukcije i životnog vijeka pojedinca.
Danas  je moguće stvoriti umjetnu maternicu.

Ako se fetus može normalno  razvijati u umjetnoj maternici

vaš život neće početi rođenjem.
A ako  dijelove tijela koji ne funkcioniraju najbolje možete zamijeniti  transplantatima, organima uzgojeni iz matičnih stanica ili dijelovima  nastalim 3D ispisom, tada bioloÅ¡ka smrt nije neminovna.
Kako definirati  postojanje pojedinca koje ne počinje roÄ‘enjem i ne ne zavrÅ¡ava bioloÅ¡kom  smrću.
U svojoj knjizi Kibernetička bića u doba  znanstvenog humanizma: prolegomena za kiborgoetiku opisujem vaÅ¡e  umjetničko djelo u cijelosti.
U knjizi predlažem intersubjektivni  dijalog kojim bi se postigao univerzalni konsenzus o etičkim pitanjima,  čime bi se dao legitimitet usvajanju Rezolucije o granicama poboljÅ¡anja  ljudskih bića koju sam predstavila u Europskom parlamentu.
Kakav je vaÅ¡  stav o potrebi donoÅ¡enja te rezolucije na globalnoj razini.
Hmm,  ne bavim se politikom, iako smatram da takva pitanja svakako treba  razmotriti i evaluirati.
Slažem se, intersubjektivni bi dijalog trebao  biti metoda za razmatranje tih mogućnosti, a ne neka vladina uredba.
Svakako je ambiciozno, a​možda i nemoguće očekivati da će se postići  univerzalni konsenzus o takvim etičkim pitanjima.
I imajte na umu da su i  tijelo, odnosno ono Å¡to podrazumijeva ljudsko biće, i etički stanovi  nestabilne i povijesne tvorevine.
Stoga bi bilo problematično da se  postignu konačne odluke koje bi bile primjenjive u dužem razdoblju.
Ono  Å¡to umjetnici najbolje rade jest generiranje meÄ‘usobno zavisnih i  konkurentnih budućnosti.
A to su mogućnosti koje se mogu propitivati,  evaluirati, povremeno prisvajati te najvjerojatnije odbaciti.
Sa Stelarcom razgovarala doc.
dr.
sc.
Ivana Greguric Knežević.

Offline

Board footer

Powered by FluxBB